
Polovina novembra. Nije baš za more, nema se ni vremena ni novca, rano je za skijanje, budžet ne dozvoljava velike evropske destinacije a kamper nas žulja i ide nam se negde… Uvek je dobro rešenje susedna Mađarska koja neguje i kamperizam i banjski turizam. A veoma često ta dva kao jednu celinu.

Takav je slučaj i u varošici Tiszakecske, udaljenoj svega 240 kilometara od Novog Sada. Barack thermal resort. Od planiranih 5-6 posada, skupilo nas se preko 30. Naše udruženje pridružilo se velikom- Camping club-u Serbia- koje je jednim pozivom okupilo kamperiste iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Mađarske. Izvanredan kamp, grejana kupatila, struja i voda na parceli, da nam je trebalo bilo bi i hladovine, a svega 50 koraka do ulaska u banjski kompleks.

Iz Novog Sada krenuli smo u četvrtak, nešto posle 18 časova. Sa sve granicom i jednom pauzom, na destinaciji smo bili već nešto posle 21h. Direktno na spavanje. Sutradan, petak, par koraka i u terme. Dva velika jodna spoljna bazena sa vodom od oko 38 stepeni celzijusa, jedan topli spoljni bazen sa masažerima, unutar kompleksa veliki bazen za plivanje, jakuzi bazen, saune, restoran…sve što treba. Izuzetno organizovano, uredno, doterano. Popodne spremanje ručka za pet posada, odmor i ponovo u terme koje petkom rade do 22h.

Drugog dana, u petak, prvo prepodnevna šetnja po okolnim prirodnim lepotama.

Veoma blizu kampa nalazi se reka Tisa, Stara Tisa i maleni rukavci zarasli u trsku koje su premostili drvenim stazam i vidikovcima.


Posle ručka, kafa u termama, pa na još jedan oporavak termalnom vodom od stresa i ludnice u kojoj živimo.

U nedelju, poslednjeg dana ovog čarobnog vikenda u sumaglici panonske nizije i termalnih isparenja, obilazak obližnjeg Kečkemeta, grada od svojih 110.00 stanovnika ali i divnim starim gradom koji obiluje neoklasicizmom, neobarokom i naravno mađarskom secesijom.



I naravno… da se sve zasladi neizostavnom posetom tradicionalne mađarske slaćkare, ili kako se na mađarskom kaže – cukraszda,

Polagano prema kućama. Na lokalnom graničnom prelazu Đala, nigde nikog i kod kuće smo dosta brzo. Nije baš neka radost jer se već sutradan kreće na posao ali ova kombinacija, za malo novca i ne previše kilometara, izbistri misli, otpusti stres, relaksira telo i pripremi nas da izdržimo još jednu rundu borbe sa životom u Srbiji.
Do sledećeg putovanja.






































No responses yet